Znatiželja je ubila mačku, a odrasle vratila u djetinjstvo

Pišući jedan članak o DNK, nelatjela sam slučajno na jednu prezanimljivu knjigu o postanku svega. Naravno da sam prestala pisati članak koji zahtjeva tako duboko udubljivanje u temu i počela čitati knjigu. U knizi je isprepleteno ama baš sve; biologija, kemija, astronomija, geografija, geologija, molekularna biologija, povijest... i sve to zanimljivim načinom izražavanja, dostupno svakome.

Zašto sam prestala pisati članak i krenula napisati ovaj blog?

Jutros me zove Stjepan i krene s onim: "Gdje je naš astronom?" To je zato jer sam ih, nakon kongresa Forevera u Poreču odvela na zvjezdarnicu Tičan ( bolje poznatu pod Višnjan ) gdje im je Korado objasnio kako se određuju lokacije i putanje potencialno opasnih objekata.

No, krenula je priča o tome kako sam došla s informacija iz škole i što sam saznala. U tom momentu kaže Stjepan točno ono što sam i ja primjetila: "A znaš što je najzanimljivije? Kad smo mi bili u školi sve nam je to bilo tlaka. Koje učenje? Ništa nas nije zanimalo, a pogotovo sam smatrao dosadnim predmetom povijest. I sada, kako Snješka i ja prolazimo kroz te škole s djecom, dolazim do zaključka kako mi je sada odjednom sve to zanimljivo i privlačno. Neke stvari me baš fasciniraju i sada proučavam zbog sebe, a ne djece."

I da, rekao je točno ono u čemu sam ja već nekoliko godina. Najmlađi sin, malo žešći oblik disleksije i disgrafije, a uz to ne ide samo poteškoća u čitanju i pisanju, nego niz drugih pojava kao što su izuzetna koncentracija na tehničke izvedbe, ali nikakva na matematičke, sanjarenje, bajkovitost, izrazito dobro crtanje stripa i nekih stvari koje ne bi primjetio da ti nije u fokusu.
U takvim okolnostima, ako želim da prođe kroz sistem koji djecu sažvače i ispljune neupotrebljive, sa svojom genijalnošću na jednoj strani, a nesposobnošću ili smanjenom sposobnošću na drugoj strani, prisiljena sam biti u tijeku s nastavom.
To mi pomaže da mu ponudim druge izvore znanja iz predmeta, a ne samo nastavu. Primjetila sam i ja odjednom da me, zapravo, oduševljava gradivo i zanimljivosti koje krije. Ima samo jedna caka koja je, vjerujem, esencijalna za moje zanimanje, a to je da ja ne radim za ocjenu. Mene to zaista sada zanima i nerjetko fascinira. To su tako dobre priče, tako dobri tekstovi da biste se začudili koliko je zanimljivo školsko gradivo. Čast izuzecima, ali neki imaju poseban talent takvo nešto pretvoriti u dosadno.

Uzmimo primjer, bila sam odlikaš sve godine školovanja po principu snalažljivosti. Istina je da nisam baš pretjerano učila. Bilo mi je dovoljno biti na satu, ali sam znala one cake; javim se sama točno kad naučim zadnje gradivo i pričam li ga, pričam, punih 45 minuta. Obzirom da je bio razred od 32 učenika, više me nisu stigli pitati, pa nisam ni radila nešto posebno osim šalabahter za kontrolni, a time bih i ponovila gradivo.

Fascinantna mi je činjenica da čitajući povijest 6. razreda zaključujem kako je točna da ne može biti točnija ona rečenica kako se povijest ponavlja. Jedino je moramo smjestiti u drugi kontekst vremena, ali zaista se sistem i način ponavlja. Tada nisam ni znala tko je Henrik VIII, a sada znam i koje su mu bile ljubavnice, kome je od žena i zašto odrubio glavu, u kom stoljeću je to bilo, odakle i kako je došla svaka njegova žena. Istina, to znam iz serije Tudori i nebrojenih, predobro napisanih povijesno romantičnih ( kakva romantika u srednjem vijeku??!! ) romana Phillipe Gregory.

Astronomiju sam načela po spoznaji prije dvije godine. I opet klinci koji su išli na natjecanje, ja - neznalica koja im je pokušavala pomoći u radu i znanju. Sjedila sam s njima na svakom predavanju u astronomskom centru, pa na svakoj projekciji filma u planetariju, astronomskim događajima. Počela pratiti TV emisije o svemiru i geo znanostima. I tako postala član astronomskog društva u 47. godini života. Sada me sve to toliko zanima da sama sebe ne prepoznajem.
Sjećam se kad sam prije dvije godine rekla Koradu, nakon što sam izvalila neku glupost: "Znam da sam vjerojatno izvalila mega glupost, ali ja ti o toj tvojoj astronomiji nemam tri čiste, nit me zanima."

Zanimljivo je ono što nam pobuđuje mozak na razmišljanje. Ono što je neistraženo. Nešto gdje možemo kopati, sumnjati, istraživati. Odjednom nam je to povezivo sa životom, razumljivo, čitko. To nas navodi da proučavamo i tako počinjemo biti ono što nismo bili u raljama školskog sistema - djeca.

Zato, molim vas, pokušajte djeci dati do znanja da sistem moraju progurati jer je takav kakav je, ali im nitko ne može zabraniti da šire svoje vidike i znanje u područjima koja im pobuđuju znatiželju, divljenje i pažnju. A vi budite svjesni toga da dijete koje ima izniman interes za neko područje, a vi stojite iza njega i podupirete ga u tome, može preskočiti sve sisteme svijeta i doći tamo gdje želi. Znanje je neprikosnoveno, to nam nitko ne može uzeti.