Seks, laži i videovrpce
Ako ste gledali film Seks, laži i videovrpce ne trebam vam objašnjavati da je film fino satkana, moderna priča o moralu. Priča o požudi, obmani i anksioznosti gdje je glavni glumac kamera seksualno impotetnog muškarca. Nema tu nikakve eksplicitnosti ili bilo čega na što bi se čovjek posebno osvrnuo. Priče su to raznih likova u nekim međusobnim poveznicama. Sam govor je tu jedina erogena zona. Okosnica svega je priča, govor, verbalno iznošenje misli, osjećaja, događaja i geste, mimika zabilježena tijekom snimanja.
Zašto mi je odjednom taj film pao na pamet?
Punih 10 godina imam facebook profil i Tanja Trance Energy Page stranicu posvećenu trance glazbi, žanru kojeg slušam, pratim i volim. Generano se promjenilo toliko stvari tijekom 10 godina da to više uopće nije zadovoljstvo koje je nekada bilo. Publika je ostala ista, ali su se ljudi promijenili. FB se promijenio izgledom, ali i funkcijama. Prvobitna zamisao bila je da ljude spaja. Tijekom godina, pretvorilo se u to da ljude razdvaja, a ako se žele spojiti, nek plate. Bez plaćanja objave, post na stranici vidi samo 5-6% ljudi. Prije su vidjeli svi.
Čak i ti poznati ljudi s vremenom su postali manje poznati ili nepoznati. Isto lice, drugi čovjek.
Kako je to izgledalo prije 10 godina?
Stranica je tada imala nekih 2.000 ljudi. Sada ima 4 i nešto, ne pratim više. Svaku večer smo se nalazili na stranici, baš kao nekad vani na zidiću. Puštala bih glazbu, zezali smo se, sprijateljili, smijali, bacali fore. Točno je to sve nekako funkcioniralo tako da smo čekali 23.00 kad bih se ja pojavljivala, a ako bih kasnila, već bi me zvali na odgovornost i onda bismo kretali. To su bile stvari koje su podizale onu unutarnju vibraciju na nešto veličanstveno kao ova:
Zanimljivo je da smo još tada međusobno pričali. Nekih ljudi s te stranice više nema. Pretvorili su se u mlade anđele. Meni i dalje stoje kao članovi. Tako mislim da su i dalje prisutni u našim mislima. S njima sam provodila noći u pričama. Neke tješila, neke mirila, nekima pomagala oko nespavanja i anksioznosti. Od nas skoro 5.000 koliko ih je brojala stranica, neću pogriješiti da kažem kako je barem 4,5 tisuće bilo anksiozno. Zbog toga smo i provodili noći zajedno uz glazbu, te odlazili spavati u 4 - 5 ujutro.
Nekako se činilo da brinemo jedni o drugima. Javljamo se. Pitamo što je, ako se netko ne pojavi. Bitno je da smo "slušali" i zaista jesmo, muziku i jedni druge.
Velika razlika koju sada primjećujem je da nitko ne sluša glazbu. Ima toliko dobrih stvari koje zaista poboljšavaju tijelo i dušu, čiste nutrinu, uzdižu na višu razinu svijesti, ali nitko ne sluša....
Svi su u nekoj brzini, kaosu, bave se svim i svačim što ih se ne tiče. Troše vrijeme na zaluđivanje i izluđivanje, umijesto da stanu i slušaju.....nebitno što; more, vjetar, lišće, kišu, glazbu, ljude.
Bitno je da stanu. Kad stanu, čuti će i sebe.
Na albunu "Izgubljen i nađen", Bare je 2001. otpjevao stvar "Put ka sreći" i legendarnu rečenicu: "Gdje je nestao čovjek?". Dalo bi se zaključiti da je Bare vidovit jer od tada se čovjek sve manje pojavljivao u bilo kojem obliku, a sada smo na rubu potpunog nestanka.
Nek nas uče rasplesane zvijezde :)
Seks, laži i videovrpce.....
Zašto mi je odjednom taj film pao na pamet?
Punih 10 godina imam facebook profil i Tanja Trance Energy Page stranicu posvećenu trance glazbi, žanru kojeg slušam, pratim i volim. Generano se promjenilo toliko stvari tijekom 10 godina da to više uopće nije zadovoljstvo koje je nekada bilo. Publika je ostala ista, ali su se ljudi promijenili. FB se promijenio izgledom, ali i funkcijama. Prvobitna zamisao bila je da ljude spaja. Tijekom godina, pretvorilo se u to da ljude razdvaja, a ako se žele spojiti, nek plate. Bez plaćanja objave, post na stranici vidi samo 5-6% ljudi. Prije su vidjeli svi.
Čak i ti poznati ljudi s vremenom su postali manje poznati ili nepoznati. Isto lice, drugi čovjek.
Kako je to izgledalo prije 10 godina?
Stranica je tada imala nekih 2.000 ljudi. Sada ima 4 i nešto, ne pratim više. Svaku večer smo se nalazili na stranici, baš kao nekad vani na zidiću. Puštala bih glazbu, zezali smo se, sprijateljili, smijali, bacali fore. Točno je to sve nekako funkcioniralo tako da smo čekali 23.00 kad bih se ja pojavljivala, a ako bih kasnila, već bi me zvali na odgovornost i onda bismo kretali. To su bile stvari koje su podizale onu unutarnju vibraciju na nešto veličanstveno kao ova:
Zanimljivo je da smo još tada međusobno pričali. Nekih ljudi s te stranice više nema. Pretvorili su se u mlade anđele. Meni i dalje stoje kao članovi. Tako mislim da su i dalje prisutni u našim mislima. S njima sam provodila noći u pričama. Neke tješila, neke mirila, nekima pomagala oko nespavanja i anksioznosti. Od nas skoro 5.000 koliko ih je brojala stranica, neću pogriješiti da kažem kako je barem 4,5 tisuće bilo anksiozno. Zbog toga smo i provodili noći zajedno uz glazbu, te odlazili spavati u 4 - 5 ujutro.
Nekako se činilo da brinemo jedni o drugima. Javljamo se. Pitamo što je, ako se netko ne pojavi. Bitno je da smo "slušali" i zaista jesmo, muziku i jedni druge.
Velika razlika koju sada primjećujem je da nitko ne sluša glazbu. Ima toliko dobrih stvari koje zaista poboljšavaju tijelo i dušu, čiste nutrinu, uzdižu na višu razinu svijesti, ali nitko ne sluša....
Svi su u nekoj brzini, kaosu, bave se svim i svačim što ih se ne tiče. Troše vrijeme na zaluđivanje i izluđivanje, umijesto da stanu i slušaju.....nebitno što; more, vjetar, lišće, kišu, glazbu, ljude.
Bitno je da stanu. Kad stanu, čuti će i sebe.
Na albunu "Izgubljen i nađen", Bare je 2001. otpjevao stvar "Put ka sreći" i legendarnu rečenicu: "Gdje je nestao čovjek?". Dalo bi se zaključiti da je Bare vidovit jer od tada se čovjek sve manje pojavljivao u bilo kojem obliku, a sada smo na rubu potpunog nestanka.
Nek nas uče rasplesane zvijezde :)
Seks, laži i videovrpce.....
Primjedbe
Objavi komentar